Odlučili ste se nabaviti teleskop? Odlično! Ali, kako saznati koji je teleskop najbolji za vas? Puno je različitih modela, a odgovor nije jednostavan. Poput pitanja “koji je najbolji automobil”, ne postoji jednoznačan odgovor. Traktor na autocesti nije baš koristan, kao što nije niti Lamborghini na blatnom makadamu. Svaki tip teleskopa i pripadajuće montaže (postolja) ima neke svoje dobre i loše strane. Ovdje ćemo pokušati objasniti glavne karakteristike teleskopa, a na vama je da odaberete koji će najbolje odgovarati vašim potrebama.
Naravno, slobodno nam se obratite za sva pitanja u vezi teleskopa, nadamo se da ćete uz ovaj članak suziti izbor i bolje odlučiti koji teleskop odgovara baš vama!
Vjerovali ili ne, teleskop nije nekakav magični uređaj koji će vam odjednom prikazati svemirske ljepote kao na fotografijama ili u SF serijama. Teleskop nije igračka, da bi vršio svoju funkciju on mora imati kvalitetnu optiku i mehaniku. Uređaj s dječjeg odjela supermarketa kojem na kutiji piše “teleskop”, a ima plastične leće na klimavim stolnim nogicama nije teleskop, to je igračka.
Glavna funkcija teleskopa je prikupljanje što više svjetlosti. Veća površina prikuplja više svjetlosti i dati će sjajniju sliku galaksija i maglica, te bolju razlučivost dvojnih zvijezda, kuglastih skupova i detalja na planetima. Teleskop promjera 80 mm prima 1.8× više svjetlosti od 60 mm, a onaj od 114mm čak 3.5× više! Ukratko – veći promjer objektiva znači i bolji teleskop. Glavnu funkciju teleskopa možemo usporediti sa zjenicom ljudskog oka – u mraku nam se zjenice šire kako bi prikupile što više svjetlosti kako bi bolje vidjeli.
Sve navedeno podrazumijeva da teleskop baš i ne možete staviti u džep. Durbin kapetana Jacka Sparrowa nije teleskop. Kao što nije niti naslovna fotografija ovoga članka – to je romantičarski prikaz teleskopa, onako kako si ga zamišlja “kumica s placa”. Teleskop mora imati stativ ili postolje tako da se može koristiti stojeći ili sjedeći, a to postolje (u našim astronomskim krugovima poznato pod nazivom “montaža” što je možda neadekvatan prijevod engleske riječi “mount”) mora biti čvrsto kako se slika prilikom korištenja ne bi tresla, a teleskop ostao usmjeren prema objektu koji se gleda. Teleskopom gledamo objekte visoko na nebu, zato nikad ne gledamo ravno niz cijev jer je jako neudobno i vrlo brzo bi si iščašili vrat. Zbog toga se koristi zrcalo koje skreće optički put pod kutem od (najčešće) 90° da objekte visoko na nebu možemo udobno gledati postrance.
Ako vas zanima korištenje teleskopa za promatranje terestričkih objekata (pejzaža, gradskih panorama…) pročitajte članak o teleskopima za opažanje prirode.
Sve. Sa svakim teleskopom se može vidjeti baš sve. Zapravo, i s golim okom možete vidjeti sve! Zvijezde se vide, zar ne? Vide se i planeti, to su najsjajniji objekti na noćnom nebu. Vidi se i Mjesec. Na tamnom nebu dalje od svjetlosnog onečišćenja, ako znate gdje treba gledati (ili možda koristite aplikacije poput Stellariuma za Android ili iPhone) možete vidjeti skupove zvijezda, galaksije i maglice.
Naravno, vi želite vidjeti više i bolje, no u prethodnom odlomku možda naslućujete još jedan problem – nije dovoljno teleskop nasumično usmjeriti negdje na nebu i očekivati čudesa od šarenih maglica! Ako ne znate golim okom prepoznati gdje se nalazi koji planet, kako ćete ga pronaći teleskopom? Kao prvo, da bi nešto ugledali morate precizno naciljati objekt (maglicu, galaksiju, zvjezdani skup, dvojnu zvijezdu, planet…). Taj objekt mora biti dovoljno sjajan da ga možete ugledati u okularu teleskopa, pa je najbolje početi s Mjesecom i planetima jer ih je lako identificirati i vidljivi su i iz velikih gradova. Vrlo značajnu ulogu za vidljivost objekata dubokog neba (maglice, galaksije…) ima svjetlosno onečišćenje. Za najbolji doživljaj potrebno je otići što dalje od bilo kakve rasvjete. Već i mali odmak od svjetlosnog onečišćenja ima veliku ulogu u vidljivosti objekata. Povoljne lokacije možete provjeriti na ovoj karti svjetlosnog onečišćenja.
Nažalost, ljudsko oko nije dovoljno osjetljivo da bi se kroz teleskop vidjele živopisne boje kao na fotografijama, čak niti pomoću najvećih teleskopa. Maglice i galaksije biti će sive, tek će planeti i sjajnije zvijezde pokazivati nekakve nijanse boja. Ipak, nenadmašan je osjećaj da “uživo” gledate neku galaksiju od koje je svjetlost do vašeg oka putovala milijunima godina. To iskustvo je neusporedivo s gledanjem bilo koje fotografije. Međutim, kao što je već navedeno, koliko ćete dobro nešto vidjeti ovisi upravo o promjeru teleskopa. Razlučivost detalja na planetima ovisi o promjeru objektiva teleskopa. Veći promjer će na istom povećanju pokazati sitnije detalje na Mjesecu i planetima. U većem promjeru će se neka galaksija ili maglica lakše vidjeti nego u manjem. Veći promjer će pokazati više zvijezda u zvjezdanim skupovima, pa će oni izgledati bogatije i zanimljivije.
Treba naravno uzeti u obzir da su veći promjeri teleskopa skuplji. Već i 70 mm refraktor će biti dobar izbor za početnike i mlade astronome amatere, no ako mislite da interes za astronomijom neće biti samo prolazni hir, isplati se odmah investirati u nešto veći teleskop.
Zbunjuju vas oznake 60/900, 150/750, itd.? Brojke su u milimetrima, a označavaju promjer teleskopa i njegovu žarišnu daljinu (udaljenost od objektiva na kojem slika dolazi u fokus). Odnos žarišne daljine i promjera objektiva daje f-broj teleskopa – 900/60 = f/15; 750/150 = f/5. Ovo je malo komplicirano, no okvirno veći f-broj obično daje oštriju sliku kad se uspoređuju teleskopi sličnog promjera. Veći promjer teleskopa dale sjajniju sliku i bolju razlučivost, a žarišna duljina koristi nam za izračunavanje povećanja u kombinaciji s okularom.
Povećanje teleskopa je funkcija okulara i ono nije mjerilo njegove kvalitete! Okulari su izmjenjivi i svaki teleskop može u teoriji postići bilo koje povećanje. Također, svaki teleskop može koristiti bilo koji okular. Postoje dva su “standarda” za prihvat okulara na teleskopu,a zapravo označavaju promjer prihvata na fokuseru u koji se stavljaju okulari – 2″ i 1.25″ (znak navodnika je oznaka za inče; 1″ = 2.54 cm). U svaki teleskop se mogu staviti okulari kojima je donji promjer 1.25″, dakle ne morate brinuti o kompatibilnosti okulara s teleskopom.
U praksi, maksimalno upotrebljivo povećanje iznosi 2x vrijednosti promjera teleskopa u milimetrima. Za 60mm teleskop to je 120×, za 102mm teleskop 200×, itd. Drugi ograničavajući faktor su turbulencije u atmosferi. Zbog turbulencija najveća iskoristiva povećanja rijetko kad prelaze 300×. Takva povećanja koriste se za opažanje Mjeseca i planeta, a maglice i galaksije rijetko kada se gledaju na povećanjima većim od 100×.
Detaljnije o povećanjima na teleskopima pročitajte u ovom članku.
Teleskop i okular imaju svoju žarišnu duljinu. Žarišna duljina teleskopa podijeljena žarišnom duljinom okulara daje povećanje. Prema tome, žarišna duljina od 700 mm i okular od 10 mm dati će povećanje od 70×, neovisno o promjeru objektiva teleskopa. Naravno, u većem promjeru slika će biti sjajnija i s više vidljivih detalja.
Tri su osnovna tipa teleskopa:
Neka vas ne preplaše “stručni” nazivi jer stvar zapravo i nije komplicirana. Pročitajte ih malo bolje, nemojte samo preletjeti riječ pogledom – svi znamo što npr. znači riječ refleksija, zar ne? 😉
Reflektori koriste zrcala za prikupljanje svjetlosti i dobivanje slike. Udubljeno zrcalo odbija (reflektira) svjetlost prema ravnom sekundarnom zrcalu koje skreće tijek svjetlosti prema fokuseru smještenom postrance na cijevi teleskopa. Sekundarno zrcalo nalazi se u sredini optičke osi i time stvara sekundarnu opstrukciju koja uzrokuje smanjenje kontrasta u odnosu na refraktore istog promjera. Izrada reflektora jeftinija je od izrade refraktora, a moguća je proizvodnja vrlo velikih promjera zrcala.
Uvriježena je podjela reflektora na dobsone i newtoniane, iako u principu svi reflektori rade na istom princpu kojeg je izmislio Isaac Newton. Dobsoni su vrsta jednostavne alt-azimutalne montaže (gibanje gore-dolje, lijevo-desno) koju je popularizirao astronom amater i samograditelj John Dobson 1970.-ih godina. Karakteristična dobson “kutija” ima mogućnost pokretanja gore-dolje i lijevo-desno dok istovremeno stabilno drži teleskop. Montaža je jednostavne izrade pa su dobson teleskopi cijenom iznimno pristupačni uz veliku moć prikupljanja svjetlosti u odnosu na bilo koji drugi teleskop u sličnoj cjenovnoj kategoriji. Dobson teleskopi ne mogu se koristiti za astrofotografiju dubokog neba.
Pod newton teleskopima podrazumijevamo reflektore na ekvatorijalnoj montaži. Veći promjeri zbog težine zahtjevaju masivne montaže, naročito ako se koriste za astrofotografiju.
Osim spomenute centralne opstrukcije reflektori pokazuju optičku grešku “kome” koja se manifestira na rubovima vidnog polja u obliku izduljenih zvijezda. To je izraženije kod reflektora većih promjera i manjih f-brojeva. Reflektori većih f-brojeva imaju manju sekundarnu opstrukciju i daju kontrastniju sliku.
Kod većine teleskopa zrcala reflektora nisu strogo fiksirana unutar optičke cijevi. Ona se s vremenom mogu malo pomaknuti te je optičku os (zrcala) potrebno povremeno poravnati – to se naziva kolimacija. Samo dobro kolimiran teleskop će moći prikazati maksimalno oštru i kontrastnu sliku! Reflektori manjih f-brojeva osjetljiviji su na greške u kolimaciji. Većina reflektora ima mogućnost namještanja kolimacije od strane korisnika teleskopa. Za kolimaciju se koristi kolimacijski okular (Cheshire) i/ili laserski kolimator.
Refraktori su najstarija vrsta teleskopa. Objektiv teleskopa koristi leću za prikupljanje svjetlosti (refrakcija = lom svjetlosti). Refraktori nemaju sekundarnu opstrukciju kao reflektori i katadiopteri, pa je slika oštra i kontrastna. Mali broj optičkih površina omogućuje visoku propusnost svjetlosti (uz uvjet kvalitetnih antirefleksivnih premaza) te je slika sjajnija od reflektora i katadioptera sličnih promjera objektiva. Mana svim refraktorima je komplicirana i skupa izrada leća većih od 120mm.
Ovisno o vrsti leće refraktori se dijele na akromatske i apokromatske. Akromatski refraktori su lakši za izradu (jeftiniji), ali pokazuju optičku grešku koja se naziva kromatska aberacija. Ona se manifestira kao plavičasti halo oko sjajnijih objekata (Mjesec, planeti, sjajne zvijezde). Optička greška kromatske aberacije je manja kod teleskopa većih f-brojeva (f/8 i više) i žarišnih duljina. Takvi teleskopi imaju bolji kontrast i oštrinu. Refraktori f/6 i manje povoljni su za manja povećanja i širokokutne poglede na veće maglice i zvjezdane skupove, ali nisu toliko dobri za velika povećanja potrebna za promatranje planeta.
Apokromatski refraktori koriste posebne vrste stakla radi smanjivanja kromatske aberacije. U imenu često imaju oznaku ED (extra-low dispersion) ili APO. Ova vrsta teleskopa daje najoštriju i najkontrastniju sliku od svih ostalih, ali su ujedno i najskuplji po promjeru objektiva. Vrlo su popularni i kvalitetni za astrofotografiju, ali i za vizualna opažanja jer jednako dobru sliku pokazuju i na malim i na velikim povećanjima.
Katadiopterski teleskopi kombiniraju refleksiju i refrakciju za stvaranje slike. Oni, dakle, u sebi sadrže i leću i zrcalo. Takvom kombinacijom smanjuju se optičke greške koje bi nastale korištenjem samo jednog tipa materijala. Osim toga, unutar cijevi katadioptričkog teleskopa optička os se nekoliko puta lomi, što rezultira kratkom i kompaktnom optičkom cijevi. Tako npr. jedan mali maksutov-cassegrain promjera 90 mm i žarišne daljine 1300 mm (1.3 metra!) ima duljinu cijevi samo 25 cm.
Katadiopterski teleskopi imaju razne “čudne” nazive koji obično predstavljaju prezimena izumitelja takvih optičkih sustava. Najpopularniji su maksutov-cassegrain i schmidt-cassegrain teleskopi. Klasični cassegrain i ritchey-chrétien teleskopi u kojima se također nekoliko puta lomi svjetlost zapravo nisu katadiopteri jer su im optičke površine samo od zrcala. Oni su dakle reflektori, ali ih zbog njihovog oblika koji podsjeća na katadioptere nerijetko svrstavamo u isti koš.
Katadiopterski teleskopi su zbog svoje kompaktnosti odlična su opcija za putovanja jer ne zauzimaju puno mjesta kao reflektori ili refraktori istog promjera. Zbog većeg broja optičkih površina slika će biti nešto tamnija od reflektora ili refraktora istog promjera, no realno to će te primjetiti samo ako imate odjednom sva tri tipa teleskopa pokraj sebe. Zbog velikog f-broja slika je oštra i kontrastna, pa se često može pročitati da su “idealni za planete”. Tu izjavu treba uzeti sa velikom šakom soli jer reflektor promjera zrcala 20 cm koji je dobro kolimiran će na planetima pokazati puno više detalja od malog maksutova promjera 9 cm. Istovremeno, maksutov promjera 150 mm će primiti puno više svjetla od refraktora promjera 102 mm.
To je nagradno pitanje na koje svi žele znati odgovor. Jednostavno je – najbolji teleskop je onaj kojeg ćete moći i željeti što više koristiti. Nema smisla kupovati veliki 300 mm dobson kojeg ne možete transportirati na more ili neku tamnu lokaciju, pa da stoji zatvoren u ormaru. Nema smisla kupovati mali teleskop na kompjuteriziranoj ekvatorijalnoj montaži kojeg nećete imati volje 20 minuta postavljati i namještati ako za isti iznos možete kupiti i u vrt postaviti dobson reflektor s 3x većim promjerom koji je spreman za promatranje u roku 3 minute. Zato razmislite o vašoj konkretnoj situaciji i željama, ako ništa drugo već u startu ćete imati dobre temelje kojima ćemo vam moći pomoći u personaliziranom odabiru teleskopa.
Kako se nešto vidi u teleskopu ovisi i o brojnim drugim faktorima – mali teleskop na tamnom nebu (npr. iz Like ili s Lastova) će pokazati puno više nego veći teleskop iz centra Zagreba; izmaglica u zraku će smanjiti transparentnost i objekti će izgledati tamniji; turbulencije u atmosferi i/ili loša kolimacija će zamutiti vidljive detalje na planetima, pa ćete se iznenaditi da istim teleskopom neke druge noći vidite puno više; kvalitetan okular s dobrim antirefleksivnim premazima i boljom optičkom korekcijom će propustiti više svjetla i pokazati bolji kontrast; osoba s većim iskustvom kod astronomskih opažanja će s istom opremom vidjeti više nego astronom početnik.
U svakom slučaju zapamtite da teleskopi nisu igračke i nije ih pametno kupovati u trgovačkim centrima. Za pravi doživljaj optika i mehanika moraju biti na nivou koji neće uzrokovati frustracije i komplikacije prilikom korištenja. Astronomija je prekrasan hobi za sve uzraste, za samce i obitelji, i najbolji je način za putovanje kroz svemir. Proširenje vidika pogledom kroz prozor našeg svemirskog broda zvanog Zemlja i spoznaja koliko smo maleni i beznačajni u ovom ogromnom svemiru ima terapijski učinak kao privremeni bijeg od ovozemaljskih problema. Zato dignite sidro i zaplovite svemirom uz pomoć vašeg prvog teleskopa!
OPOMENA
A. B. Šimić
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
