Najčešće pitanje koje se postavlja prilikom kupovine teleskopa je upravo kako napraviti fotografiju kroz teleskop. Fotografije šarenih maglica i udaljenih galaksija mamac su za sve koji vole astronomiju. Međutim, takav tip astrofotografije je vrlo zahtjevan! Ipak, postoje načini da na jednostavan način napravite poneku astrofotku – ovdje ćemo pokušati objasniti neke metode.

Zvjezdani skup Vlašići (Messier 45. Autor: Boris Štromar

Fotkanje mobitelom

Ovo je najjednostavniji način astrofotografije – treba prisloniti objektiv mobitela na okular i okinuti fotografiju. Pozicioniranje objektiva može biti problematično ako to radite prvi puta i bez pomagala. Udaljenost od okulara također igra ulogu – slika je bolja ako je objektiv nešto udaljeniji od leće okulara. Optimalnu udaljenost možete odrediti tako da po danu uperite teleskop u ravnomjerno osvijetljenu površinu (npr. zid) i odredite koja udaljenost daje najravnomjernije osvijetljeno vidno polje. U tome vam može pomoći neki od komercijalni držača kojima se smartphone može postaviti na okular. Kod fotografiranja okinite nekoliko uzastopnih fotografija i odaberite najoštriju.

Mjesec snimljen s Apple iPhone 7.

Mobitelom se najčešće i najlakše fotografiraju objekti Sunčevog sustava. Moderni smartphonei imaju sve bolju optiku, a uz malo pažnje rezultati bi vas mogli ugodno iznenaditi. Objekti Sunčevog sustava dovoljno su sjajni te za njih nije potrebna nikakva posebna oprema, ali motorizirana montaža će biti od velike pomoći. Pri okidanju koristite daljinski okidač da se teleskop i mobitel ne bi zatresli. Kao daljinski okidač obično služe tipke slušalica.

Loren Ball, američki astronom amater, otkrivač 107 asteroida, redovno fotografira zvjezdane skupove i asteroide svojim 89 mm f/14.6 Questar Maksutov-Cassegrain teleskopom i iPhoneom. Snimke pogledajte na njegovom Facebook profilu.  Za snimanje duljih ekspozicija potrebno je imati motoriziranu ekvatorijalnu montažu. Duge ekspozicije postižu se NightCap aplikacijom za iPhone. Na taj način moguće je snimiti i sjajnije deep sky objekte.

Afokalna metoda

Osim mobitelom, objekte Sunčevog sustava može se fotografirati bilo kojim digitalnim aparatom, čak i onim koji nema izmjenjive objektive. Taj način fotografije zove ze afokalna metoda. Rijetko se koristi u astrofotografiji. S mobitelima je jednostavnije jer su lagani i mogu se uz pomoć držača montirati na okular.

Primarni fokus

Astrofotografija u primarnom fokusu radi se fotoaparatima s izmjenjivim objektivima (DSLR). Na taj način koristi se optika teleskopa umjesto teleobjektiva. S aparata se mora skinuti objektiv te dodati adapter s bajoneta fotoaparata na tzv. T2 navoj. Svaki proizvođač aparata ima različit bajonet, tako da se mora nabaviti T2 prsten posebno za Canon, Nikon, itd. Neki teleskopi na fokuseru već imaju T2 navoj na koji se može prišarafiti aparat s T2 prstenom. Za teleskope koji to nemaju mora se nabaviti adapter s T2 navoja na 1.25″ ili 2″ prihvat fokusera. Dobra opcija je 2x barlow leća s T2 navojem. Dio s lećom se može maknuti, pa možete fotografirati u primarnom fokusu ili s 2x duljim fokusom ako ostavite montiranu leću.

T2-prsten za DSLR i T2 adapter za 1.25″ fokuser.

Ovom metodom moći ćete bez problema snimiti Mjesec i Sunce (uz odgovarajući filter!) bilo kojim teleskopom. Mogu se snimiti i planeti, ali u primarnom fokusu dimenzije će im biti jako malene. Od velike pomoći će vam biti ekvatorijalna montaža, naročito motorizirana.

Astrofotografija dubokog neba

Fotografije dubokog neba (maglica, galaksija, zvjezdanih skupova) rade se isključivo u primarnom fokusu. Koriste se DSLR fotoaparati ili specijalizirane astronomske CCD/CMOS kamere. Astrofotografija dubokog neba izuzetno je zahtjevna i za nju je potrebna posebna oprema i metode snimanja. Naime, da bi se snimili ti objekti, ekspozicije moraju biti dugačke nekoliko minuta – od 2-3 pa do 30 i više. Za to vrijeme se zvijezde prividno gibaju zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, a da bi snimili željeni objekt, kadrirano vidno polje mora biti savršeno statično. Zbog toga se moraju koristiti robustne ekvatorijalne montaže s motoriziranim praćenjem i mogućnošću korekcije periodičke greške.

Tragovi zvijezda oko nebeskog pola tijekom 45 minuta snimanja fotografije. Lokacija blizu Metajne na Pagu. Autor Boris Štromar.

Ekvatorijalna montaža

Atmosferske turbulencije obično tijekom ekspozicije razvuku svjetlost zvijezde na 2″ – 4″ (” = lučna sekunda). Međutim, i najbolje montaže imaju u sebi zbog nesavršenosti izrade tzv. periodičku grešku koja se ponavlja s okretanjem zupčanika i pužnih vijaka. Ta greška može iznositi i nekoliko desetaka lučnih sekundi! Zbog toga će na fotografiji zvijezde ostavljati neobične tragove i zato je potrebno raditi korekcije.

Velika maglica u Orionu i efekt periodičke greške montaže.

Korekcije se rade pomoću dodatne kamere montirane na istoj montaži – na manjem teleskopu, tražilu, ili tzv. off-axis guideru. Dodatna kamera s ekspozicijama od 1-3 sekunde prati pomake jedne jedine zvijezde. Da bi se izvele korekcije potrebno je imati odgovarajući softver na prijenosnom računalu iz kojeg se šalju signali kabelom iz računala do kontrolera ili priključka za autoguider na montaži.

Montaža mora biti dovoljno čvrsta da podnosi cijeli taj teret, a ne smije se niti malo pomaknuti u slučaju laganog vjetra. Uz to, montaža mora biti savršeno usjeverena (rektificirana), inače će se na rubovima fotografija vidjeti rotacija vidnog polja.

Bez svega toga nije moguće napraviti dobru fotografiju dubokog neba kroz teleskop. Minimalna montaža za astrofotografiju s malim teleskopima je EQ3 SynScan GoTo montaža, no preporučamo barem HEQ5 GoTo.

Piggyback astrofotografija

S “običnim” montažama ipak je moguće raditi atrofotografiju dubokog neba. To je tzv. “piggyback” metoda kojom se DSLR aparat stavlja na foto-navoj na prstenu teleskopa ekvatorijalne montaže. Teleskop i montaža služe samo kao platforma za širokokutnu astrofotografiju koja se radi objektivom samog fotoaparata umjesto fotografiranjem kroz teleskop. Spomenuta periodička greška je manja od razlučivosti fotoaparata u kombinaciji s širokokutnim i normalnim objektivima, a uz precizno usjeveravanje moguće je snimati i teleobjektivima do 200 mm žarišne duljine. Piggyback astrofotografija moguća je i s nemotoriziranim montažama ako se koristi okular s osvijetljenim nitnim križem. Okularom se nacilja dovoljno sjajna zvijezda, a korekcije se rade ručno, koristeći sajle za fino pomicanje montaže.

Ljetni Mliječni put u Strijelcu i Orlu. 16 ekspozicija po 30 sekundi, ISO 1600, 50 mm objektiv. Autor: Boris Štromar

Širokokutna astrofotografija vrlo je popularna i uz malo pažnje i vježbe mogu se dobiti fantastične snimke zviježđa i maglica. U ponudi su Star Adventurer montaže koje se koriste isključivo za ovaj tip astrofotografije.

Pejzažna astrofotografija

Ovo je posebna vrsta astrofotografije kojoj je cilj uhvatiti zvjezdano nebo iznad noćnog pejzaža u prirodi. Koriste se ultra-širokokutni objektivi DSLR fotoaparata postavljenog na fotografski stativ – bez korištenja teleskopa ili motorizirane montaže. Koriste se ekspozicije ispod 30 sekundi i visoka ISO osjetljivost da se na zvijezdama ne vide tragovi rotacije neba. Alternativno, snimaju se desetci uzastopnih fotografija koje se kasnije kombiniraju s ciljem dobivanja zvjezdanih tragova na nebu.

Kampiranje pod zvjezdanim nebom na Pagu. Autor: Boris Štromar

Obrada astrofotografija

Bilo da snimate mobitelom, DSLRom ili specijaliziranom astronomskom kamerom, dobivene astrofotografije moraju se pažljivo obraditi kako bi se dobio što bolji rezultat. Većinom se snima nekoliko uzastopnih fotografija istog objekta koje se posebnim softverom kombiniraju kako bi se smanjio digitalni šum i pojačao signal zvijezda i maglica. Među pojedinim fotografijama javiti će se pomaci te ih pomoću tog sotvera treba međusobno registrirati i uprosječiti, a nakon toga dodatno obraditi (korekcija kontrasta, boje, itd.)

Opis cijele procedure ipak je preveliki zadatak za ovaj članak pregleda metoda astrofotografije. Zato ćemo vam napisati listu nekih popularnih programa i zadatke koje izvršavaju, a detaljno o astrofotografiji pročitajte u besplatnom PDF “Vodiču kroz digitalnu astrofotografiju” kojeg su napisali vodeći hrvatski astrofotografi.

• Deep Sky Stacker – besplatan program za registraciju i “stackiranje” (kombiniranje) deep sky astrofotografija
• Sequator – besplatan program za registraciju i stackiranje, odličan za širokokutne i pejzažne astrofotografije
• StarStax – besplatan program za izradu zvjezdanih tragova
• NightCap PRO – aplikacija za simanje dugačkih ekspozicija iPhone mobitelima
• digiCamControl – besdplatan program za kontrolu DSLR fotoaparat preko laptopa
• PHD guiding – besplatan softver za autoguiding