Glavna funkcija teleskopa je prikupljanje svjetlosti. Veća površina prikuplja više svjetlosti i dat će sjajniju sliku galaksija i maglica te bolju razlučivost dvojnih zvijezda, kuglastih skupova i detalja na planetima. Teleskop promjera 80 mm prima 1.8x više svjetlosti od 60 mm, a onaj od 114 mm čak 3,5x više. Jednostavno – veći promjer objektiva znači i bolji teleskop.
Zbunjuju vas oznake 60/900, 150/750 itd.? Brojke su u milimetrima, a označavaju promjer teleskopa i njegovu žarišnu duljinu (duljinu fokusa). Odnos žarišne duljine i promjera objektiva daje f-broj teleskopa - 900/60 = f/15; 750/150 = f/5. Veći f-broj obično daje oštriju sliku kad se uspoređuju teleskopi sličnog promjera. Veći promjer teleskopa daje sjajniju sliku i bolju razlučivost, a žarišna duljina koristi nam za izračunavanje povećanja u kombinaciji s okularom.
Povećanje teleskopa je funkcija okulara i ono nije mjerilo njegove kvalitete! Okulari su izmjenjivi i svaki teleskop može u teoriji postići bilo koje povećanje. U praksi, maksimalno upotrebljivo povećanje iznosi 2x vrijednosti promjera teleskopa u milimetrima. Za 60mm teleskop to je 120x, za 102mm teleskop 200x, itd. Drugi ograničavajući faktor su turbulencije u atmosferi. Zbog turbulencija najveća povećanja su obično 200 - 300x. Takva povećanja koriste se za opažanje Mjeseca i planeta, a maglice i galaksije rijetko kada se gledaju na povećanjima većim od 100x.
Teleskop i okular imaju svoju žarišnu duljinu. Žarišna duljina teleskopa podijeljena žarišnom duljinom okulara daje povećanje. Prema tome, žarišna duljina od 700mm i okular od 10mm dat će povećanje od 70x, neovisno o promjeru objektiva teleskopa, međutim u većem promjeru slika će biti sjajnija i s više vidljivih detalja.
Ovo je proporcionalni prikaz svjetlosne moći teleskopa nekoliko različitih promjera objektiva, odnosno količina svjetlosti koju teleskop određenog promjera može odjednom primiti. Veće je bolje!