Božićni blagdani često donose poklone zaljubljenicima u astronomiju, najčešće u vidu prvog teleskopa. Naravno, glavna i najatraktivnija meta su Mjesec i planeti jer ih je lako pronaći i sjajni su. No, nakon toga dolazi spoznaja da teleskop nije dovoljno samo nasumično uperiti u nebo u nadi da će se nešto naći u okularu – maglica, galaksija i zvjezdanih skupova je mnogo, ali nisu svi objekti dovoljno sjajni da bi ih samo tako ugledali. Ipak, puno ih je dovoljno sjajnih da se vide i u manjim teleskopima. Ovdje ćemo pokušati nabrojati neke najzanimljivije.
Za pronalaženje objekata na noćnom nebu potrebna je karta za orijentaciju. Pomoću karte se mogu identificirati zviježđa u kojima se nalaze zanimljivi objekti za gledanje teleskopom ili dalekozorom. Jedan od najboljih programa za računala je Stellarium koji je potpuno besplatan, a odlično dizajniran i jednostavan za upotrebu. Što je najzanimljivije, za Stellarium možete downloadati i panoramske slike lokacije okoliša u Hrvatskoj kao što su zvjezdarnica Tičan/Višnjan u Istri ili Zagrebačka zvjezdarnica. Popularan je i Cartes du Ciel, naročito za printanje karti neba. Za snalaženje na terenu, svakako razmislite o nekoj od brojnih aplikacija za mobilne telefone – pokazati će vam trenutni izgled neba u smjeru u kojem je usmjeren mobitel, što će znatno olakšati snalaženje na nebu.
Dobar odabir je i naša vrteća karta neba na kojoj su, osim zviježđa, ucrtani i sjajniji objekti dubokog neba. Za vrijeme promatranja je vrlo važno da se oko prilagodi na mrak, te da ne uništite noćni vid sjajnim svjetlom. Za očuvanje noćnog vida, astronomi amateri koriste prigušene crvene svjetiljke koje imaju najmanji utjecaj. Nipošto nemojte koristiti bijelo svjetlo ili svjetiljku mobitela! Koristite li planetarij aplikaciju na mobitelu, obavezno uključite opciju crvenog prikaza na ekranu i smanjite sjaj na minimum. Za promatranje maglica preporučamo korištenje posebnih filtera (UHC ili OIII) koji propuštaju samo valne duljine koje emitira maglica, tako da im se vidljivost znatno poboljšava. Neke maglice doslovno tek korištenjem filtera postanu vidljive!
Zimi na nebu nema atraktivne pruge sjajnog Mliječnog puta kao ljeti. Sunce se nalazi na periferiji Mliječne staze, pa zimi gledamo njen vanjski dio – područje oko središta, bogato zvijezdama, nije vidljivo jer se tamo trenutno nalazi Sunce. Glavna atrakcija zimskog neba je “zimski šesterokut”, šest vrlo sjajnih zvijezda koje je lako identificirati čak i iz svjetlosnog onečišćenja gradova u smjeru juga. Čine ga zvijezde Procyon, Pollux, Capella, Aldebaran, Rigel i Sirius. Sirius je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu, a ujedno i jedna od najbližih. Udaljena je samo 8.6 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava.
Najprepoznatljivije zviježđe je svakako Orion. Ispod tri zvijezde Orionovog pojasa nalazi se maglica Messier 42, odnosno “velika Orionova maglica”. Ova sjajna maglica lako je vidljiva u svim teleskopima, pa čak i iz grada. Naravno, sve maglice je najbolje gledati s lokacije koja nema svjetlosnog onečišćenja. U sjajnom središnjem dijelu maglice vidi se “Trapezium”, oblik kojeg čine četiri bliske zvijezde. Pažljiviji promatrači uočiti će kako se od središnjeg dijela maglica sa svake strane širi i oblikuje nešto poput “krila”.
Od zvijezde Aldebaran u Biku, malo prema desno i gore, uočiti ćete čak i golim okom malen skup zvijezda koje se zovu Plejade ili, po hrvatski, Vlašići. Većina tih sjajnih objekata su zavedeni u Messierovom katalogu, pa tako i Vlašići imaju svoj broj, Messier 45. U ovom skupu zvijezda pojedinačne zvijezde se vide već i golim okom. Vlašiće treba promatrati teleskopom sa što manjim povećanjem, a možda najbolje izgledaju baš u dvogledu.
Zimsko nebo bogato je upravo otvorenim zvjezdanim skupovima – grupama mladih zvijezda nastalim iz istog molekularnog oblaka. Oni sadrže od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća zvijezda, ali im je međusobni gravitacijski utjecaj vrlo slab, pa se ubrzo nakon formiranja postepeno raspršuju. “Ubrzo” je vremenski period od više desetaka, pa i par stotina milijuna godina, no na svemirskoj skali trajanja, to je vrlo malo razdoblje!
Među najatraktivnijim zvjezdanim skupovima su Messier 36, 37 i 38, koji se svi nalaze u Kočijašu, blizu jedno drugome. U dvogledu se vide kao male mutne mrljice, ali svaki teleskop razlučuje pojedine zvijezde. Poprilično se razlikuju, jedan je veći, drugi gušći, pa obratite pažnju na to i zabilježite međusobne razlike u vaš dnevnik promatranja. Gotovo ravno ispod Siriusa se nalazi Messier 41, relativno velik skup kojeg je lako naći s obzirom na prividnu blizinu uz ovu sjajnu zvijezdu. Stvarna udaljenost mu je oko 2.300 svjetlosnih godina. U blizini, lijevo od Siriusa, još su dva lijepa otvorena skupa – Messier 46 i 47. Oba se mogu vidjeti u istom vidnom polju dvogleda ili tražioca, a teleskopom ih je također najbolje gledati na malim povećanjima.
Svakako vrijedi pogledati i galaksije Messier 31 i 33 u Andromedi odnosno Trokutu! Ove galaksije su dio lokalne skupine i udaljene “samo” oko 2.5 milijuna svjetlosnih godina. Messier 31, velika galaksija u Andromedi, prividnog je promjera oko 3°, što je 6× promjera punog Mjeseca. Zato ju je najbolje gledati dvogledom ili teleskopom na manjim povećanjima. Na lokacijama bez svjetlosnog onečišćenja, sjajna jezgra galaksije se bez problema može vidjeti prostim okom. Galaksija Messier 33 također se ponekad može uočiti prostim okom, ali zahtjeva izuzetno tamno nebo i puno iskustva u vizualnom opažanju. Bez problema se vidi teleskopom i dvogledom, a u teleskopima većeg promjera daju se naslutiti spiralni krakovi.
Zimske noći su, logično, hladne, i potrebno je unaprijed dobro se pripremiti i obući. Nije lako izdržati nekoliko sati na hladnoći – a noći su naročito hladne kad su vedre i bistre! Ipak, isplati se izdržati jer su česte situacije da se u nizinama zadržava magla, pa brda koja su izdignuta imaju ne samo kristalno čisto nebo, nego je i svjetlosno onečišćenje gradova prigušeno maglom. To znači da čak i zagrepčani ponekad mogu uživati u prekrasnom nebu sa Sljemena, bez obzira na blizinu grada. Objekti koji su vidljivi nakon ponoći se mogu gledati i u toplije proljetne dane, ali zimske noći ponekad pružaju bolje uvjete.
Zviježđe Veliki medvjed nam je svima poznato po asterizmu kojeg nazivamo Velika kola. Velika kola su samo dio zvježđa, no lako ih je raspoznati. U Velikom medvjedu nalazi se nekoliko vrlo interesantnih galaksija, također Messierovih objekata. Galaksija Messier 106 je velika, sjajna i duguljasta, Messier 101 može biti izazov za uočiti jer je slabog površinskog sjaja. Messier 51, Whirlpool, vrlo je zanimljiva jer se sastoji od dvije galaksije u međusobnoj interakciji. Uz malo pažnje, na tamnom nebu se i s manjim teleskopima se mogu uočiti jezgre ove dvije galaksije. Za bolje uočavanje i kontrast, pomoći će i nešto veće povećanje (80-100×).
Kad već govorimo o parovima, svakako pogledajte par galaksija Messier 81 i 82. Ove galaksije su velikog površinskog sjaja i lijepo ih je vidjeti zajedno u okularu. Na tamnom nebu možda u neposrednoj blizini uočite i galaksije iz NGC kataloga…
Messier 108 i 97 su neobičan par – 108 je udaljena izdužena galaksija, a 97 je okrugla planetarna maglica, oblak plina kojeg zvijezda poput Sunca u svemir izbacuje na kraju svojeg životnog ciklusa.
Ako su vam bili interesantni parovi galaksija u istom vidnom polju, obavezno se prebacite na zviježđe Lava – tamo možete pronaći i po 3 galaksije zajedno! Najpoznatiji je svakako “Leo triplet”, galaksije Messier 65, 66, te NGC 3628. Ostaje misterij zašto Charles Messier nije u katalog uvrstio i treću NGC galaksiju jer se sve tri bez problema vide bilo kojim teleskopom.
Trojac galaksija Messier 106, 96 i 95 je malo teže uočiti, a za smjestiti ih u isto vidno polje je potrebno malo povećanje i tamno nebo. U Lavu se može vidjeti još pregršt galaksija, ali za njih ipak treba malo više iskustva u opažanju, te teleskopi promjera 90 mm na više. Inače, ove dvije grupe galaksija se nalaze na udaljenosti od otprilike 35 milijuna svjetlosnih godina i međusobno su bliske. Tko zna, možda netko iz tih galaksija na sličan način teleskopom promatra našu Mliječnu stazu s nama bliskim galaksijama Messier 31 i Messier 33…?
